Moje dijete muca

Pa,pa,pa paaaatka  pppppliva

Kada vaše dijete prvi puta riječ “patka” izgovori na ovakav način ili na jedan drugi, no vrlo sličan način, ostaje se bez riječi. Zar muca? Zašto? Pa ja nisam mucala/o… Mnogo pitanja, koja zahtijevaju i mnogo više od odgovora. Zato vam iznosimo činjenice preko kojih možete upoznati mucanje…

Mucanje je prije svega poremećaj govornog ritma,što zapravo znači da je govorna tečnost poremećena te je zato mucanje najpoznatiji i najevidentniji govorni poremećaj. Upravo je zbog karakterističnoga govornog efekta lako prepoznatljiv. Kada govorimo o mucanju, ponajprije mislimo na govor djeteta koje muca, odnosno na njegovo verbalno-glasovno ponašanje koje karakteriziraju sljedeće manifestacije: ponavljanje dijelova riječi i rečenica, produžavanje glasova, zastoji u govoru, neadekvatne pauze, ubacivanje različitih glasova, poštapalice (ovaj, pa….), dulje trajanje govora, razni nepotrebni zvukovi („uh“, „aa“, „ah“), manja količina govora, tj. izbjegavanje govora i sl.

Mucanje se ponekad može razviti naglo kod djeteta koje je imalo sasvim tečan govor kao reakcija na izrazito jak stres ili traumu. Ovakva reakcija je karakteristična za djecu kod koje je govor „slaba točka“ te je povod mucanja gotovo uvijek poznat, a mucanje se javlja dan, dva nakon događaja. Mucanje nastaje zbog pretjerane kontrole, tj. kada roditelji žele djetetu pokazati „pravi način“ govora putem ispravljanja i upozoravanja ili izjavama kao što su „Govori sporije“, „Nemoj toliko žuriti“, „Potrudi se malo“…. Tada se roditeljima savjetuje da se što prije jave logopedu za savjet kako bi se spriječio razvoj kroničnog mucanja.
 
Postoji osobito osjetljivo razdoblje govorno-jezičnog razvoja i to je dob između 2. i 5. godina života kada su za dječji govor karakteristična takozvana fiziološka zapinjanja. Prema istraživanjima ta je pojava karakteristična čak za 80 posto djece. Fiziološka zapinjanja i ponavljanja u dječjem govoru uzrokovana su time što intenzivni razvoj mišljenja u to doba nadilazi razvoj djetetovih govornih mogućnosti. U toj dobi djetetov aktivni vokabular još nije bogat, izražavanje misli nije usavršeno, a pokreti govornih organa su daleko neprecizni. Ipak, mališan mnogo toga razumije i želi reći, a još više saznati pa postavlja bezbroj raznih pitanja. Sva njegova aktivnost je praćena emocionalnim uzbuđenjem. Zbog svega toga govor jako velikog broja djece od 2. do 5. godine obiluje raznim ponavljanjima, premještanjima riječi u rečenici, blokadama, netočnostima u izgovoru i oblikovanju misli u rečenici. Takvo stanje dječjeg govora je prirodno na određenom razvojnom stupnju te se tijekom daljnjeg razvoja mišljenja i govora na temelju sazrijevanja mozga i komunikacije s okolinom, dijete zauvijek oslobađa zapinjanja u govoru.
Dobro je znati razlikovati normalna dječja zapinjanja u govoru od početne pojave mucanja i ako je potrebno, reagirati na vrijeme, odnosno obratiti se logopedu. Fiziološka zapinjanja se bitno razlikuju od mucanja, po svojoj količini i načinu odvijanja.
 
Fiziološka zapinjanja, karakteristična za djecu u dobi od 2. do 5.-6. godine:


1) Ponavljanje cijele rečenice, dijela rečenice ili riječi – “Patka, patka trči po dvorištu.”
2) Preoblikovanje rečenice tijekom govora – “Ona s perjem, patka, trči po dvorištu.“
3) Stanke, napunjene sa “mm”, “ah”, “uh”- , “Mm, patka, ah, trči po  dvorištu.”
4) Prekidanje govora šutnjom – “Patka (pauza) trči po dvorištu.”
5) Pojedina, rijetka lagana ponavljanja dijelova riječi – “P patka trči po dvorištu.”

 

Naznake koje upućuju na mogućnost da dijete muca

  • dijete se “bori” s riječima (pri ponavljanju  sloga ili riječi naglo povisuje glas)
  • povećao se broj ponavljanja (prije je dijete govorilo npr.”Ka-kapa….”, sada “Ka-ka-ka-ka-kapa…..”)
  • dijete je počelo ponavljati sve kraći element riječi
  • kada dijete govori počelo se uočavati da dijete ima napetosti mišića lica, guta zrak-neravnomjerno koristi disanje. To znači da se hitno treba javiti logopedu kako bi se dijete uključilo u logopedsku terapiju, radi uklanjanja početnog fiziološkog mucanja.

Vrlo je važno znati da mucanje mogu pratiti i druge negativne pojave po dijete koje muca kao što su: strah pred govorom i govornim situacijama, tikovi, različiti pokreti glavom, tijelom i udovima, neadekvatne fiziološke reakcije (znojenje, crvenilo, ubrzan rad srca), strah, emocionalna nestabilnost, smanjena koncentracija, izbjegavanje vizualnog kontakta sa sugovornikom, netolerantan stav spram govornih situacija i slično.

PRAVILA PONAŠANJA S DJETETOM KOJE MUCA

  • Ako primijetite simptome mucanja, odmah se obratite logopedu za savjet.
  • Od prvog dana djetetu se obraćajte mirnim, ohrabrujućim glasom.
  • Koristite jednostavne riječi i izgovarajte ih pravilno.
  • Osigurajte djetetu rast i razvoj u mirnom i vedrom okruženju.
  • Ako dijete muca, nemojte ga zbog toga grditi ili izgovarati riječi umjesto njega.
  • Također je važno da ga ne uspoređujete s njegovim vršnjacima.
  • Nemojte ga ispitivati ne ostavljajući mu vremena da odgovori.
  • Uvijek ga gledajte u oči dok govori. Vaše prirodno držanje pomoći će mu da savlada poteškoće.
  • Uvijek ga slušajte sa zanimanjem. Dijete mora osjetiti da imate povjerenja u njega.
  • Organizirajte zajedničke igre koje potiču komunikaciju u opuštenoj obiteljskoj atmosferi.
  • Pokušajte smanjiti komunikacijske pritiske i predvidljive stresne situacije.
  • Uputite osobe iz djetetove okoline i odgajateljice u vrtiću da budu upoznate s djetetovim problemom kako bi mu pomogle da se uklopi.
  • Govorite sporo tako da vas dijete nastoji oponašati i sporo govoriti. Budite mu uzorni model lijepog i tečnog govora.

Kada potražiti pomoć terapeuta (logopeda)?

U slučaju da se posumnja, ali se ne može ustanoviti da li je riječ o mucanju ili tek prolaznim smetnjama izgovora, potrebno je obratiti se logopedu, koji će vas pravodobno savjetovati. Normalne i prolazne smetnje javljaju se najčešće između treće i šeste godine života. Prema mišljenju većine stručnjaka, rano otpočinjanje liječenja uvelike smanjuje mucanje u odrasloj dobi.

Ako kod djeteta koje ima netečan govor, tj. koje muca postoje ove činjenice, tada se treba hitno javiti specijalistu za govor, tj. logopedu:

  • kada postoji obiteljska anamneza što se tiče mucanja ili poremećaja izgovora
  • kada dijete teško izražava svoje misli pretočene u govor
  • kada dijete pokazuje znakove frustracije ili je jako uznemireno zbog svog govora
  • kada se dijete „bori“ sa svojim govorom
  • kada dijete odrasta u dvojezičnoj sredini i mucanje se ispoljava u njegovom materinjem jeziku
  • kada ste vi kao roditelji dosta zabrinuti zbog djetetovog govora
  • djetetovo općenito dosta nesigurno ponašanje koje uzrokuje zabrinutost.

Mr.sc. Nataša Šunić, profesor logoped